Gdje god da Kurdi prosvjeduju ili organiziraju neke svoje manifestacije, bilo u Turskoj, Siriji, Evropi ili bilo kojem drugom kraju svijeta, vrlo često se pojavljuje slika jednog čovjeka. Od 1999. kada je uhapšen, njegovo oslobađanje je jedan od ključnih zahtjeva kurdskog pokreta i “ključ” za mirovni proces koji bi trebao dovesti do demokratskog rješenja za Kurde, ali i mnoge druge narode koji s njima žive. Ali tko je on i zašto je toliko važan?
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u Turskoj su se razgranali studentski i radnički pokreti i ljevica općenito. Kao student kurdskog porijekla u Ankari, Öcalan se uključio u te pokrete. Ali tada jedan od najsnažnijih revolucionarnih demokratskih pokreta u svijetu razbijen je brutalnom represijom nakon vojnog udara 1980. godine. Stotine hiljada sindikalista, studenata i ljevičara završilo je u zatvoru. Među rijetkim grupama koje su preživjele bila je ona oko Öcalana.
Ta je grupa bila drugačija. Njihova politika razumjela je kako je jedan od ključnih problema koji izaziva nejednakosti u Turskoj i na Bliskom istoku nacionalno potlačivanje. Ali također, njihova ideologija nije bila kurdski nacionalizam, koji bi bio usmjeren protiv drugih naroda. Za njih, oslobođenje Kurda značilo je oslobođenje za sve ostale narode. Od male grupe studenata, kroz nekoliko godina ta je organizacija postala masovni pokret sa stotinama hiljada, a uskoro i milionima pristalica.
Abdullah Öcalan, kojeg su prozvali Apo (što je skraćeno za Abdullah, ali može značiti i ujak), bio je ključna osoba u tom razvoju i uskoro je postao opće priznati “kurdski lider”. To je upravo i razlog zašto je turska diktatura toliko truda uložila u to da ga uhapsi. U velikoj međunarodnoj zavjeri 1999. je priveden, a uskoro i osuđen na smrt. Dok se turska vojska iživljavala nad njim i rasistički ga vrijeđala, on je samo dostojanstveno odgovarao da su Turci/kinje i Kurdi/kinje sestre i braća i da je oslobođenje jednih ujedno i oslobođenje drugih.
Öcalan je tada osuđen na smrt, ali je ta kazna pod pritiskom međunarodne javnosti promijenjena u doživotni zatvor. Već 20 godina Öcalan se nalazi uglavnom izoliran na otoćiću u Mramornom moru. Ali ako je turska diktatura mislila da ga se time riješila, teško je pogriješila. Apo je i iz zatvora nastavio presudno utjecati na kurdski pokret, koji je nastavio jačati, a njegova popularnost i priznanje kao “kurdskog lidera” još je veća nego ranije.
Ideologija demokratskog konfederalizma, zadružne ekonomije, ekologije, neposredne demokracije, ženskog oslobođenja i poštovanja multikulturalnosti koju je oblikovao i Apo danas je vodeća ideologija Rojave. Zato se svi oni koji žele bolji svijet bore da njegovo puštanje iz zatvora bude dio procesa kojim će Bliski istok, ali i šire, postati koljevka ljudskog oslobođenja i izgradnje društva bez potlačivanja.